Rasuti.
Na svakom prokletom meridijanu globusa.
Sanjamo jedni druge u vremenima dok smo bili zajedno.
U svakom trenutku neko od nas sanja taj san koji se nikada ne završava.
Na svakom sljededem meridijanu postoji još jedan od nas koji preuzima glinu tog istog sna, koju je dohvatio da oblikuje, prenosedi iste slike u kojima mi svi zajedno postojimo, šporki , prljavi, peksini......izmiješani.
U tom istom multi-meridijalnom snu - hodamo avenijama, sokacima, ispod platana, preko bulevara ...ljubimo se, vičemo, zovemo, postojimo.
Na jari ljetnjeg sunca, treptimo kraj fontane, poput svirača prstima vodu milujemo, pred česmom, pod košdelom, cvrčimo sa cvrčcima u tim snovima.
Dok treperimo zvizdanom preko mostova zelenimo Neretvom oči.
Osmjehom se prepoznajemo, žamorimo, kikodemo na toplom kamenu pred našim kafidima... Konobom, Tinom, Dodom....
I onda....polako, Burom ili Jugom, razneseni, od svile sna ka šmirglu jave nestajemo...u budjenja i košmare grkih datuma i godina koje nikada nismo sanjali ni željeli.
U njihovom boljem sutra. U ono što košmare na svim jezicima na ovom svijetu, na ovom dunjaluku čini stvarnim.
Spremamo djecu u škole u kojima de ih naučiti da potpuno zaborave taj naš jezik na kom jos samo psovke, sa istim jedom lanute, zvuče isto i iskreno.
Kao da su genetski uklesane u sjedanja naše djece.
Tajni kod kojim su sve naše generacije svih naših naroda i narodnosti, povezane i prožete.
Gadimo se tih škola i programa u kojima prepoznajemo mantru funkcionalne zatupljenosti.
Mrzimo doktore koji nas podjedaju da starimo, da se poput praha leptirovog krila krunimo sa prstiju ovog svijeta.
Kad se sretnemo, nasmijani, lažemo se da nam je dobro.
28
Hodanje u Snu
Skrivamo oči da ne vidimo te druge utvare, ta bida, čudovišta, te ružne, debele kukce koji su se formirali iz onih lutkica, one ljepote, iz onog sna, iz mirisa behara i zumbula.
Mirisa koji su zamijenjeni vonjem vojničkih čizama, vonjem masla, torotana.....tamo gdje nikada dospjeli nismo.
A opet - Znamo da negdje jesmo.....da negdje pripadamo.....da negdje još postojimo.
I onda, bježimo u neku staru, zaboravljenu razglednicu koju u mraku prije spavanja heklaju umorne oči pod svodom naših spavadih soba.
Razglednicu, kojoj se polako rastaču boje i komadidi neba i kamena otpadaju, kako neki od nas polako napuštaju svoj meridijan sna...
29
Hodanje u Snu