RUKE SPASA
Rekli su mi da se cuvam dunjaluka. Babo je rekao da sam ja nježna duša koja nece znati da se odupre zlu ovog svijeta.
Babo, da ti tvoja kcerka nešto kaže. Zlo je nešto što svakoga stigne. Stigne, kad tad. A onda je na covjeku kako da se odupre i zagrli dobro objerucke na tronu srece iznad poraženih zala i tuga ovog svijeta. Stigne to, moj babo, covjeka. Možda ja i necu biti dovoljno jaka da prodrem tamni put koji vodi ka sreci, možda ce me tuga sputati i paralisati. Možda babo, možda. Ali jedno je sigurno. Sigurno je to da cu na kraju svih krajeva , kada skoro sve potone, u onom zadnjem dašku srece vidjeti siluetu svog babe. Babe koji pruža ruke. Za spas. I primit ce te ruke, izmucene od života. Primiti ih kao nekada davno, kad bih pala, pa izgrebala koljena. Znam da cu imati tvoju ruku spasa pri svakom padu. Baci ovaj život covjeka na koljena ali svaki covjek ima ono na šta zadnje pomisli pri vapaju za pomoc. A ja imam tebe babo. Jednog i svega vrijednog.
— Berina Šijerkic