DVOLICNOST,
LICEMJERSTVO!
Sve je jutros ukazivalo na današnju ljepotu. Sunceve zrake se probile smjelo do željne prirode i do nas samih. Dok je Sunca sve je u poletu i lijepom raspoloženju. Kako kolotecina života nosi slicnosti i dan pocinje na slican nacin. Forma ostaje, samo se nešto malo izmjeni. Pocinju i obaveze koje uvijek zahtijevaju potpunu predanost. I polahko “utopih“ se u izvršavanje onog preuzetog.
Svaki covjek je dolaskom ovdje preuzeo ulogu da se trudi. Tako i ja danas kao i svakog dana izuzevši vikend imam te obaveze. Lijepe su te obaveze, ispunjene toplinom koja me izdržava. Ako oduška sebi prevelikog omogucim lijenost put do mene pronade. Radim u banci i moje radno mjesto je kancelarija. Poslije završenog fakulteta nakon konkursa dobio sam posao ovdje i radim kao osoba za proracune. Svaki dan mi je ispunjen i uobicajena pauza od pola sata mi je uvijek godila i nazivao sam je obnoviteljskom pauzom. Pauzu sam svakog dana iskorištavao za druženje sa radnim kolegama uz neizostavni topli napitak. Ova današnja pauza nije protekla onako kako ja volim. Poceo sam pauzu uz prelijepi razgovor sa kolegom kojeg sam mnogo cijenio i poštovao. Uvijek mi je prilazio sa osmijehom i lijepom rijecju i to je u meni budilo želju da budem s njim. Danas, pritisnut nekim stvarima što mi duši nisu godile i odlucio sam da ih podijelim s njim. Otvorio sam se i iznio sve što se nalazilo kod mene a što me zabrinjavalo. Pogledavši u njega vidio sam da iz poštovanja prema rijecima mojim klima glavom i upucuje mi da nastavim. Saslušao me svaku rijec ali nas prekide kraj pauze i morali smo se razici. On je požurio da ne zakasni a ja sam malo ostao da razmislim i nakon nekoliko trenutaka odlucio sam i ja da krenem. Prolazio sam hodnikom i zacuo razgovor i smijeh, pomislio sam kako mi je ova prica poznata. Zapravo to je bila moja prica koja se pricala na izrugljiv nacin. Ugledao sam tada kolegu i uvidio da to nije ona osoba od maloprije. Sada kao da je želio da mi napakosti a do par trenutaka sa osmijehom mi je prilazio. Poceo sam da postavljam pitanja u tih nekoliko sekundi. Zašto su covjeku potrebna dva lica? Zašto je toliko danas teško pronaci podršku i zašto je nema? Bio sam negativno iznenaden i kao da se cijeli svijet srušio na moja pleca. Nisam mogao sebi objasniti da se trenutak može biti ovakav a drugi trenutak onakav. Ovaj dogadaj je bio razlog da sa posla krenem ranije jer zaista nisam mogao da nastavim sa poslom. Došao sam kuci s ovim teškim teretom. Bijes i mnoge rijeci su izvirale iz moje nutrine koje sam pokušavao sakriti. Ipak na kraju oraspoložio sam se i odlucio kako nastaviti dalje.
Kada ti neko uradi to, oprosti mu ali nemoj ga više uzimati za prisnog prijatelja jer zasigurno to u njemu neceš pronaci. Žao mi je što osobe na sebe stavljaju loše etikete ali drago mi je da istinitost izade navidjelo. Naucio sam da sutra ja ne treba da budem osoba sa dva lica i treba da uživam u onom što posjedujem. Odlucio sam a i preporucujem da ustrajemo ogrnuti lijepim osobinama.
— Kemal Pandža