Prvo sam se sjetio uskih i širokih linija teke kupljene u predškolskoj gužvi u knjižari na glavnoj ulici, mirisa prodavnice obude Borovo i novih cipela,
ali onda sam se sjetio u sred svog sjedanja da sam tu još prije stajao kao švrdo , kod jedne stare rampe na raskrsnici gdje je kasnije izgrađena robna kuda HIT, a tud su prolazile šine stare
"štreke" i da smo čekali neki crveni autobus na sprat koji su zvali
"Nagib"
u koji me tata unjeo na gornji sprat, a mama je ostala dolje na platformi jer se bojala i da su raja navijala u krivinama, a pogotovo na krugu Rondoa.
Vozili smo se čak do restorana Hladovina gdje sam pojeo svoj prvi devap i gdje sam se igrao ispod stola sa nekom lijepom buckastom curicom sa plavom vrpcom
na kikicama i da su njeni tata i mama znali moje i ona se zvala Erna.....i da su nas tražili.....
..i kad su nas našli .....svi su bili nešto isprepadani ...
Neki duko je lajao, a mi smo dobili koktu da popolovimo , a ja sam krišom mirisao prste jer mi se sviđao miris Nivee kojim je mama mazala Ernu i da sam se zaljubio prvi put najjače na svijetu.....
33
Hodanje u Snu
Sjećanje na jedan korzo
Korzo mostarski, popularna promenada mladosti od 50-tih do sredine 80-tih prošlog stoljeca. imao je 2 poluvremena (J.K. a.k.a. Burni) - period od Gimnazije do Musale i drugo poluvrijeme - Lenjinovog šetališta kog se malo bolje sjedam...
Iz prvog poluvremena sjedam se da sam mogao u državnom
"kafidu" 5-ici naručiti čaj sa rumom (što je 16-to godišnjaku bilo nešto) i da nismo mogli da se uvalimo medju 20-to godišnjake,
"starohane" koji su ispred Revije ili Apoteke "zamrginjali" u zavjetrini, osmatračnicu
na svojih pola kvadrata tako da nama nije ostalo ništa drugo nego da špartamo gore dole po mostarskoj buri.
Na onoj drugoj strani bješe mala pečenjarska trafika ispod džamije gdje je "dito" u fišeke od novina motao, kako bi mostarci rekli, jakom pečene kestene koji su mogli da se jedu samo na povratku do kude jer bi ostao mrčav do "iza ušiju". Što od kestena, što od od olovne štampe Oslobođenja od kog su fišeci motani...
Na Lenjinovom šetalištu, ispred tadašnjeg Doma omladine, onda na zididu oko Male tepe, a kasnije ispred Bajramovog kafida, moja generacija je imala svoj Korzo koji su kasnije razbucali kafidi......Narica, Trica, Bajram, Dodo, Tin....
Manija skupljanja ispred novo-otvorenih kafida 80-tih razvlačila je i osipala klijentelu Korza.
No tamo, na starom Korzu bješe uporna jedna ekipa koja je godinama uporno "podupirala" čuvenu gradsku Apoteku bez obzira na nove "modne" trendove skupljanja.
* * *
Poznavajudi neke starije face iz te ekipe, zameo me užas nakon spoznaje, poslije jakom prohujalih decenija u "inostranstvima", da 34
Hodanje u Snu
su apoteke počele da podupiru sve nas koji se sjedamo tih vremena.
Čujemo se i vidimo sa vedinom svojih prijatelja preko interneta.
Rođena djeca sve vise liče na naše avatare, sličice iz mladosti koje izvlačimo i podmedemo na naše Virtualne profile nekog cyber korza kao zalog pripadnosti jednom vremenu, doba u kom smo bili zaljubljeni u naš odraz u izlozima.
Shvatiš da su snovi ustupili pred košmarima, da su zaboravljene modrice svih partija lopte i padova sa bicikla počele da se sjedaju nas i podižudi muklu telefonsku slušalicu a ne znajudi koga da zoveš, shvatiš da su prijatelji prestali da te zovu jer "nede da gnjave" što očekuju i od tebe.
Kad nas obijele svi snjegovi koje smo dušmanski izgazali, a namreškaju nas sve one pučine niz koje smo dugo, netremice gledali...i k'o za inat ...vjetar odnekud donese miris pečenih kestena, a ti zatvoris oči i vratiš se, makar na tren, u sliku onog korza, one mladosti...
35
Hodanje u Snu
Benevrek-moment
Jednom je neko mom drugu Žiki, vječnom barmenu po mostarskim kafidima na početku karijere podvalio da se tada za nas novo pide -
Gin-Tonic pravi sa dvije mjerice 0.5 Džina umjesto sa jednom mjericom, objasnivši mu da je Gin liker sa 20% alkohola.
Kratkovid kao tek rođeno mače, Žika nije imao izbora ved da povjeruje u ovo.
Neko je provalio da Žika muti Gin&Tonic sa duplom dozom, ali to nije bilo pide za mladide pa je Žika mutio plavičaste Džinove u glavama prpošnih mostarki koje bi se okuražile na randesu probati ovo neobično, svilenkasto pide koje se služilo sa limunom i koje su uvijek znatiželjnom pogledu mahale nevino mogle podvaliti kao čisti tonik....majkemi...
Žika se čudom čudio sto se cure toliko cirlikale, a niko ništa smiješno nije pričao.
Čak i kad je kiša napolju kvasila zadnju nadu o uspješnom randesu.
Žika je vjerovao u furku misledi kako se raja ufuraju u dobar štimung, samo nije ni slutio da je širio radost svojom furkom o Džinu.
U Mostaru je riječ "benevrek", od turske riječi koja označava vrstu čakšira, čudnom metamorfozom dobila značenje budale, blesovine, majstor-kvariše koji nekim svojim mahnitlukom razbuca ustaljeni red.
Može se samo nagadjati da je ova transformacija nastala tako što je neko okupljenoj svjetini na drugoj strani nekada glavnog mostarskog trga, Musale, skinuvši
benevrek čakšire pokazao golu guzicu.
Riječ benevrek se pronosala sokacima grada kroz par stoljeda da bi došla u ove redove nikada ne dajudi vječnu težinu i osudu i ne označavajudi permanentno stanje duha dotičnog ved bi bila upotrebljena više kao asocijacija na određenu glupost koju je ovaj sebi i drugima priuštio ne maredi za značaj trenutka i mjesta.
No, onaj ko bi u "kodak"- momentu inspiracije "pokazao guzicu"
uvaženima ne nalazedi drugog načina da učestvuje u njihovoj promenadi ili raspravi ili nalazedi da je iz nekog razloga vrlo ozbiljna 36
Hodanje u Snu
situacija ipak smiješna, odmah bi bio dobio Benevrek značku za Benevrek-moment.
Sredom, benevrek si bio u tom času i sutra bi sve opet bilo rekla-kazala.
E, macola nije običan čekid. On je onaj glupi, zatupasti čekid koji nema ni neki poseban oblik, ni ušice za čupanje čivija, ni specijalnu dršku, ni posebnu namjenu. Cijeni se samo zbog težine i težina je jedini razlog zbog kog u carstvu čekida obitava njegova tupava četvrtastost.
Težinom te ideje koju nosi u imenu, macola je posudila ime vrsti čvoke.
Naravno čvoka zvana macola bila je lišena bilo kakve virtuoznosti pokreta, ugla udaranja, momenta iznenadjenja....
Bila je to krvnička čvoka koja se lupala sa dlanom položenim na glavu sa svim prstima i srednjim prstom koji se morao zategnuti do bola i katapultirati u pulsirajude tjeme nesretnika koji je morao primiti ovu kaznu jer je,recimo, primio gol sa pola terena blenudi nekud.
Naravno, nesretnik bi izgubio pravo na tišinu tog dana kada bi "na redaljku" od čitavog fudbalskog tima iz svoje ulice fasov'o macolu.
Nakon svih macola opucanih, tišina u glavi bi bila zamjenjena zujanjem - sličnom zujanju trafo-stanice, koje bi tek predveče jenjalo.
Kakve veze ima sva ova papazjanija......još iz "praistorijskog"
Mostara....?
Nekako, ipak ima.
Mnogi, poput mog prike Žike s početka ove priče, kupe neku bajku, neku furku, vjeruju u nju nikada se ne upitavši da li je istinita. Još je okolo pokušavaju dobrovoljno prodati, hvaledi je i svojom maštom nadograđujuci je u taj svoj aksiom, koji je negdje u posebnoj škrinji sjedanja dobio status aksioma, nečeg sto se samo po sebi podrazumijeva....
Kada neko pokuša da pomene ili nedajbože dovede u pitanje te aksiome i svetinje, a još kada snagom argumenata dokaže da je furka pogrešna, tada prenosnik furke, njen brižni kudepazitelj koji biva stjeran u došak i ne imajudi više oružja za njenu ni svoju 37
Hodanje u Snu
odbranu poseže često za jedinim preostalim sredstvom za časni uzmak - benevrek-momentom i sva diskusija i svi argumenti se svedu na bljesak gole guzice.
I sada po redu vožnje dolazi macola.
Reklo bi se ona grupa važnih i pametnih, onih koji su i bili čitavo vrijeme u pravu, sada benevrek efendiji lupa macolu baš kao u onoj epizodi gorepomenutoj u kojoj čvoku prima golman od čitavog tima za gol primljen sa centra, ali nije....
U Mostaru, iz nekog razloga benevreci koji su najviše i bili ufurani u bajke, priče koje su davno dokazano propale bilo gdje drugo, umjesto da priznaju svoju grešku i poklope se ušima rade upravo obrnuto....ili je to samo u Mostaru ispravno...U medijski naravno, božemoj opravdanom Benevrek momentu, kad pokažu golu guzicu ne ostaju samo na ovom nego nam još lupaju čvoke, macole od kojih neke evo decenijama zuje.
Benevreci svejedno, jednu furku zamjenjuju drugom tako da golih gujica, benevreka a bome i macola po našim glavama u toj vali nikad nije falilo.
Niti de.
38
Hodanje u Snu