ZVJEZDANA
CAROLIJA
Zahvatih rukama vode, a ono mnoštvo sitnih kukaca koji se krecu amo tamo, uocljivi golim okom - Jedna zvjezdana carolija.
Allah ih stvori kao skupove malih plesaca što sami sebi muziku kroje. Možda slijede iste zakone kretanja kao i planete u svemiru? I zaista ova gotovo mikroskopski sicušna bica, skupila su se po zapovijedi Njegovoj u klupko, baš u sredini mojih ruku, pa onda u nekakav most poput mlijecne staze. A onda, ustrašeni mojim kihanjem, poredaše se kao suncev sistem udaljen nizom svjetlosnih godina. Gomila modrozelenih stvorenja letjela su i puzala s jednog kraja na drugi. Sve su te životinjice skupile i vrvjele po osvjetljenom rubu mojih ruku. Ocekujem u posljednjem dahu samilost, ako sam krivac u njihovom odumiranju. Ima li uopce bica vrijednijeg veceg sažaljenja? Ali, na drugu stranu, oni se i dalje trude da budu nepodnošljivi, pa iz tijela se izlije prilicno mnogo neke obojene kaše, a povrh toga trzaju se još dugo pošto ih zgnjecimo. A i na neki nacin nam se osvecuju za svoju smrt pružajuci zrake neugodnog mirisa. Sicušne životinje, a u Kur’anu spomenute.
Pa ko sam ja da ih proklinjem, mikroskopski sicušna kao i oni. Postadoh izrucena na milost i nemilost, ali nedostajala je tu karakteristicna sposobnost moje vrste da ih mogu proklinjati i gaziti.
— Azra Jašarspahic