POSVECUJEM TEBI,
PUTNIKU SMJELOM
Prati putokaze, tu su pored tebe. Ako ih slucajno ne vidiš postani obazriviji, otvori oci kako bi koprenu smaknuo. Otvori i misao, udubi se i pocni tragati labirintima. Kada sve situacije ispitaš i kada sve provjeriš, naravno da ce ti na umi putokazi biti.
Ne spominjem ovo zbog sebe, vec zbog tebe, jer valja i tebi sutra odgovarati i kao ogoljena stabljika stajati. Nije da sebe izuzimam, jer sebi napisah nešto poput ovog, a ovo pišem tebi. Sa svima lijepo, bogastvo je u bogastvu duše, i u bogastvu osoba koje te okružuju. Trudi se da svu svoju energiju ispoljiš dok si okružen tim ljudima, jer primjetno ce biti šta ti zapravo time želiš. Obraduj ih, izrekni im lijepe rijeci kojima ceš im osmijehe izmamiti. Vjeruj, nece to biti obicni osmijeh, on ce biti poseban. Taj osmijeh je osmijeh i odraz njihove duše. Svakom lijepom rijecju, ti ceš neciju dušu pomilovati, a svakom manje lijepom, zatvorit ceš vrata sreci i postaknut ceš ih na razmišljanje. Ovaj dunjaluk brzo prolazi, a sebe posmatraj kao putnika koji je pošao na put koji ce završiti.
Neka te prate lijepe pomisli na ovom putu i uvijek mi se cuvaj poštivanja svetog, jer samo tako ceš uspjeti, i na kraj puta stici.
— Kemal Pandža