Nepregledna masa ljudi koja se okupila s obje strane ceste, od ulaza u glavni grad Ahleyna pa sve do kraljičine palače na brijegu, pljeskala je dvjema junakinjama koje su se kretale na konjima prema palači. Svi su stanovnici Blysta, ali i došljaci iz drugih alejnskih gradova, poželjeli dočekati i pozdraviti dvije Ahlea ratnice koje su bile zaslužne za kraj višegodišnjeg rata. Pratio ih je počasni vod sastavljen od ostalih Ahleja, a odmah za njima i ostatak vojnih snaga koje su se netom vratile s bojišta. Uzvici "Ahlea ratnice!", "Živjela kraljica!", "Nema više rata!" odjekivali su kroz sve ulice i kvartove prijestolnice koja je konačno mogla odahnuti od ratne prijetnje.
Iznenadna objava mira, izrečena iz usta novookrunjenog verjenskog kralja Yaraela Dvadeset i Osmog, odzvonila je poput najmilozvučnije pjesme, munjevito se proširila čitavim Ahleynom i u samo dva dana uzrokovala neizmjerno veselje i slavlje.
Ubrzo nakon te obavijesti, krenule su priče o dvjema ratnicama koje su se same probile do verjenskog kralja i nagovorile ga na prestanak ratovanja. Kako to obično biva, svaka sljedeća usta koja su prenosila priču dalje, dodavala su pokoji ukrasni detalj koji je njihovu avanturu činio sve čudesnijom, čak i više nego je to ona sama po sebi bila. Pojavilo se nekoliko desetaka objašnjenja kako su sve to uspjele učiniti, od kojih niti jedno nije bilo previše blisko istini. Neke su spominjale i maga, a pokoja i više njih. Druge su opisivale kako su dvije ratnice gotovo golim rukama usmrtile nekoliko desetaka Zala, možda čak i stotinu. Većina tih priča je prepoznata kao skup izmišljotina, no neke od fantastičnijih su se zadržale.
Dlora i Tenen dijelile su jednaki ponos jašući kroz gomilu. Iskusnija ratnica si je dopustila osjećati potpuno olakšanje što je velikim nesrećama ipak došao kraj i što je ona imala za to velike zasluge. Godilo joj je klicanje, budilo joj je razdraganost i zadovoljstvo kakvo nije pamtila još od prvih uspješnih ratničkih koraka iz mladih dana.
Tenen je, naravno, ipak bila još sretnija od nje. Bilo joj je potpuno jasno da su joj nakon ove pustolovine sva vrata u daljnjoj karijeri postala otvorena. Osjećala je napokon kako više nema potrebe ikome se dokazivati. Svi koji su je smatrali lošijim materijalom za vrhunsku ratnicu morali su zašutjeti. U starijoj je kolegici vidjela veliki uzor, iako je bilo očito da im se razmišljanja i životni stavovi ponešto razlikuju.
- Pa, red je da ti još jednom čestitam - rekla je Dlora svojoj partnerici, jašući na konju, kad su se već približile vratima palače i kada su ih već ruke počele boljeti od dugotrajnog mahanja svjetini - ovakav doček nakon prvog zadatka. Možeš se slobodno povući i živjeti kao narodna junakinja.
- Kako da ne - uzvratila je Tenen - tek sam sad shvatila što znači biti Ahlea ratnica. Za mene avantura tek počinje.
Djevojka uzme malu pauzu, razvuče blagi osmijeh pa doda:
- Ti bi se mogla povući. Mislim, s obzirom na svoje godine.
Dlora se jednako blago namršti:
- Dotakneš li se još jednom mojih godina, ne nadaj se novim pustolovinama.
* * *
U isto vrijeme kraljica je s onog istog balkona s kojeg je krenula ova priča, promatrala radost svog naroda, čekajući da dvije ratnice dojašu do palače i prime najviša priznanja. Uz nju su stajale najvažnije osobe alejnskog kraljevstva. Njezini savjetnici, ministri i članice Vrhovnog vijeća Ahlea reda na čelu s AdAhleom Sym, kraljičinom najdražom družicom. Pogledi su im se povremeno susretali, i tada bi razmijenile zadovoljne osmijehe. No vrhovna Ahlea znala je da kraljičino srce nije sasvim sretno u tim trenucima.
Dok je Dloru i Tenen luda avantura odvukla od istrage o naručitelju krađe, kad se svaki trag te dvije ratnice izgubio, AdAhlea nije ostala sjediti skrštenih ruku. Pritisnula je dvorsku službu da istraži sve moguće odnose unutar dvora i da iskopa sva moguća prikrivena zbivanja. Niti jedna osoba koja je posljednjih mjeseci nogom stupala kroz dvorac, nije bila pošteđena detaljnih ispitivanja. Ubrzo je na vidjelo izbila neugodna istina. Sym ju je odmah prenijela kraljici. Uvjerila ju je u neoborivost dokaza o uroti koja se događala iza njihovih leđa i o umiješanosti određenih osoba. Sym je sada očekivala da kraljica povuče ključan potez. Zato je kod posljednjeg susreta njihovih pogleda u mnoštvu, vrhovna Ahlea složila vrlo ozbiljan izraz lica, kao znak da kraljica više ne smije čekati, da se mora prihvatiti svoje odgovornosti.
Malo više lijevo na terasi, među visokim uzvanicima nalazila se i kraljičina sestra Trupya. Bila je također okružena s nekoliko uglednika i ponosno se šepurila. Ponašala se kao da ona ima određene, zapravo vrlo velike zasluge za okončanje rata. Bez i najmanje trunčice srama, ponašala se kao da sve grozote rata, koje su se sručile na narode dviju država, uopće nisu krenule od njezinih bahatih i umišljenih postupaka. Očito je smatrala kako su i drugi s vremenom zaboravili na događaje koji su prethodili krvoprolićima, iz vremena dok je bila na mjestu supruge verjenskog princa.
I zaista, ostali uglednici smijali su se zajedno s njom i neprestano potvrdno mahali glavom na bilo koju njezinu riječ, kao da ništa ne znaju o njoj. Status kraljičine sestre bio je uvijek dovoljan povod za takvo ponašanje u njezinom društvu. Poneki od njih jasno je i pretjerivao u svojoj glumi. Naravno, ono što su zbilja mislili o Trupyji čuvali su strogo za sebe, skrivali su to čak i jedni od drugih, radi svoje sigurnosti. U njihovim očima ona je zapravo bila samo razmažena, iskompleksirana žena, iz koje je vješto pritajena, ali vrlo bolesna ljubomora prema starijoj sestri, izvlačila ono najgore što se iz ljudskog bića može izvući.
Kraljica Natya je polako prišla društvu koje se okupilo oko njezine sestre, i diskretno zamolila sestru da se odvoje od ljudi na terasi i popričaju nasamo. Ona zakoluta očima, pokazujući kako ne vidi smisla u toj gnjavaži, no ipak krene za kraljicom u unutrašnjost dvorca. Čim su se našle sa suprotne strane raskošnih bijelih zavjesa, kraljica neočekivano promijeni izraz lica i strogo započne:
- Zar si zaista mislila da će ti ovo uspjeti?
- Što to, sestrice? Ne znam o čemu govoriš - Trupya se našla iznenađenom ovim napadom, ali ponašala još iznenađenije. Ipak, odmah je naslutila o čemu bi se moglo raditi i blago protrnula.
- Mislila si da se neće saznati tvoja uloga u svemu ovome? Mislila si da si toliko lukava da organiziraš veliku krađu bez ostavljanja ijednog traga koji bi doveo do tebe?
- Molim? Ja… Ne mogu vjerovati da ti….
- Smatrala si se dovoljno lukavom za kovanje velike urote i smišljanje plana preuzimanja trona? Mojega trona!
- Uvjeravam te da…
- Tišina!
Kraljičin bijesni vrisak koji se otrgnuo bez kontrole, kao posljedica ogromnog razočaranja, trgnuo je i sve na terasi vani. Na tren su pogledali prema unutra, a zatim nastavili razgovor, smatrajući kako vladarica sigurno ne želi da pokazuju previše interesa za ovaj razgovor.
- Toliko sam toga učinila za tebe - nastavi Natya mnogo tiše - Kad se danas sjetim svih posljedica mojih odluka donijetih za tvoje dobro, spopadne me jeza. Srce mi se slama! Iako sam oduvijek znala tvoju pravu prirodu, iz osjećaja dužnosti prema tebi kao sestri, slijepo sam činila mnoge stvari koje nikako nisam trebala učiniti. Nisam se tada nadala da će posljedice biti toliko strašne. No danas, nakon toliko mrtvih, toliko osakaćenih i toliko unesrećenih, teško mi je živjeti sa samom sobom. A zbog čega? Zbog jedne proklete glupače koja se nakon svega toga još usudila pripremiti nož za moja leđa!
Mlađa pripadnica vladarske loze nije sasvim pozorno slušala sestrine riječi pune očaja, izgovarane kroz suze. Bila je previše sebična da shvati sestrinu tugu, također i previše zaokupirana svojim mislima, sada već prepunim straha. Odjednom joj je postalo kristalno jasno koliki je ulog stavila na svoj odvažni plan i koliko je malo razmišljanja potrošila na mogućnost neuspjeha. Opsesivna želja da izađe iz sjene svoje sestre te da ponovno osjeti moć koju je neoprezno prokockala nakon što se udala za verjenskog kraljevića, zaslijepila ju je i učinila neopreznom. Ili je možda prava istina da nikad nije niti bila dovoljno sposobna da izvede takvo nešto?
Netko iz njenog uskog kruga dvorskih suučesnika očito je propjevao. Znali su sigurno već sve: plan je bio preuzeti vlast čim se verjenska vojska potpuno približi glavnom gradu Blystu i počne ga opsjedati. Tada bi pripadnici redovne vojske, pogotovo oni muški, željni promjene u društvenom poretku, za koje se pouzdano znalo da se mogu potkupiti, izveli jedan brzi i iznenadni napad na sve pripadnice reda Ahlea ratnica. Neke od Ahleja bi se pozvalo na vjernost novoj vlasti, no ako bi sve tvrdoglavo odbile, uklonilo bi ih se sve do jedne. Kraljica Natya bi bila svrgnuta s trona, a njezina sestra bi preuzela njezinu ulogu. Svome suprugu kao predvodniku neprijateljskih snaga ponudila bi tada kapitulaciju svoje zemlje, priznala mu pobjedu, dopustila kontrolu nad Ahleynom i nagovorila ga da prepusti njoj vazalsko vladanje nad njime. A tko zna, jednog dana bi ga možda uspjela ponovno zavesti, obnoviti propali brak i tada postati carica saveza dvije zemlje. Ovakav idealni scenarij činio se sasvim dovoljnim povodom za uklanjanje sestre, kojoj je život nepravedno podario toliko toga, samo zato jer se prva rodila. A sada se ambicioznoj Trupyji sve raspalo.
Nije joj pomogla da se osjeća bolje niti činjenica da joj je sestra dosad opraštala mnoštvo velikih grijeha. Ovoga puta je osjetila da joj neće biti oprošteno.
Šutke su tako stajale neko vrijeme. Trupya nije podizala pogled s poda, a Natya nije skidala pogled s nje, kao da se nadala nekim riječima koje će sve objasniti, dokazati da se radi o velikoj zabuni… iako je znala da to nije moguće. Gledala je napokon svoju sestru potpuno otvorenim očima. Uzdahne još jednom za kraj pa nakon toga lagano vikne:
- Straža!
U tren su se pojavile dvije Ahleje koje su stajale tik uz vrata.
- Odvedite moju sestru u njezine odaje. Zaključajte je i pobrinite se da do duboke starosti iz nje ne izađe.
Tek tada, kad su je čvrste vojničke ruke primile pod zapešća i počele bez pogovora vući iz prostorije, mlada žena je proplakala i zajecala svim glasom, pokušavajući izvući zadnju trunku samilosti iz osobe koja joj je bila najbliža na svijetu, a čiju je ljubav prokockala.
- Ne! Oprosti! Žao mi je! Molim te! Sestro!
Natya se nije osvrnula. Žmireći je odslušala sve sestrine molbe i isprike, sve dok nisu prestale odzvanjati dvorcem, nakon što se čuo tresak zatvaranja vrata njezine sobe koja joj je od toga trenutka postala tamnica.
Samo minutu poslije, kraljica je ponovno stajala među visokim društvom i promatrala razdragani narod. Izraz sreće i veselja na licu bio je očito namješten, svi su to znali. Oporavak od takvog razočaranja može trajati i godinama. I vječno. No osjećala je i neizbježnu dužnost da se mora veseliti zajedno sa svojim narodom u tim trenucima kada su napokon osjetili olakšanje i riješili se strahova od rata i zla. Znala je da je veliki posao pred njom i da neće biti lako. Put do potpune obnove društva i zemlje bit će dug i težak. Obnova povjerenja između dvije susjedne države morat će se graditi polako. Povratak blagostanja kakvo se moglo osjetiti prije rata, možda će ostati samo san kojeg ona u svome životnom vijeku neće dosanjati, iako je imala još mnogo godina pred sobom. Gledajući u razdraganu gomilu, molila se u sebi Svemu da joj poda više mudrosti i spriječi je da u budućnosti čini gluposti kakve je znala činiti do tada i među kojima je vjerojatno najveća bila zadržavanje verjenske svetinje.
No utjehu i sigurnost donosila joj je činjenica da je imala velik i čvrst krug sposobnih suradnica koje su joj bile spremne pružiti bezrezervnu podršku u svakom trenutku. Elitni razred njezinih Ahlea ratnica morat će se ponovno, nakon dugo vremena, priviknuti na djelovanje u mirnodopskim uvjetima, no nije sumnjala da će to one brzo učiniti. Zahvaljujući avanturi s Tarlaethom, mogla se uvjeriti u vrhunsku kvalitetu i iskustvo starijih generacija, kao i u veliki potencijal onih novih.
KRAJ