"Gospo Yaria, morate sad biti snažni. Vaša dobročiniteljica... naša sazára.. mrtva je!"
Sonja opet pokrije rukama usta, i opet kako bi prikrila smiješak. Što se tu događa? Krenula je u osvetu, samo da bi doznala kako je pola posla već obavljeno.
"Ubijena je."
"Ubijena?!" sikne Sonja. Netko ju je zaista pretekao. Iako nije ni gajila nade da bi se mogla osvetiti i Orisu i Lösslayn. O, Bože, da nije... Da nije Luaru? "Kako? Tko?"
"Onaj neki inspektor-" Prozborio je opet onaj s lijeva, ali čelavac ga opet trkne laktom.
"E, to ipak ne smijemo spominjati. Bit će istraga i sve. Ne smijemo do tada previše brbljati o tome. Shvaćate, zar ne?"
"Da, da. Naravno. A Oris... unutra je?"
"Je. Želio je ostati sam s onom... strvinom."
"Ah... unutra je... tamo je..."
"Mrtvi 'sur, da. I izgleda gore nego što zvuči. Ne shvaćam kako može buljiti u tu stvar. Uglavnom, želio je da ga ostavimo samog i da osiguravamo Dvor, ali henc nam je naložio da ostanemo u blizini. Sa svime što se događa..."
"A kako ste vi?" upita suosjećajno.
Malo se našao zatečen pitanjem. "Ah, lijepo što pitate. To još nitko nije," reče čelavac. "Pa, ne baš najbolje. Kako stvari stoje, izgleda da će prebrojavanje Ašalunove straže pokazati da nas je više od polovice bilo vani dok su ti.. prokletnici napali. Gadno su nas sredili. Nemamo dovoljno ljudi."
"Oh, to je strašno. Sigurno su vam mnogi bili prijatelji."
"Da... ali ne znamo još tko se spasio, a tko nije. Ne možemo sad o tome razmišljati. Henc sad mora rastegnuti naše snage, a ne može forsirati sve ljude istodobno. Ne znamo kako će dugo ti nametnici gnjaviti. Kvragu..." Čelavac si još jednom uzrujano protrlja mokru glavu.
"I kao da to nije dovoljno loše," reče vojnik s lijeva, "ubio bih mater za jedan cigarilion."
Čelavac ga opali po glavi. "Što ti je, budalo?! Zar se tako razgovara s jednom plemkinjom? Ako sazár dozna da si joj se tako obraćao..."
Vojnik se doimao posramljeno. "Ah... ispričavam se, gospo Yaria. Pobjeglo mi je."
Sonja mu se namiješi. "U redu je. Ništa nisam čula. Nego... bih li možda mogla ući Orisu?"
"Pa... ne znam. Rekao je da želi biti sam."
"Ah, da. Sigurno je utučen zbog majčine smrti."
Sva trojica počnu na to nesigurno razmjenjivati poglede. "Hm, da... naravno. Svatko... tuguje na svoj način."
Može si misliti kako tuguje. Ako je točno ono što joj je Luaru pričao, Oris u ovom trenutku smišlja kakvo bi slavlje bilo primjereno za ovako dobru vijest. Vjerojatnost je velika da je upravo on odgovoran za njenu smrt. To što će trag voditi prema nekome drugom ne znači ništa. Bilo bi naivno očekivati da Oris ne upakira majčino ubojstvo u najljepšu moguću ambalažu. Svi će znati da ju je on ubio, ali nitko neće imati ikakve argumente za optužbu. Baš kako se njemu sviđa.
Zanimljivo da joj je takvo razmišljanje o Orisu sada logično. Još prije nekoliko dana takve joj misli ne bi uopće mogle proći kroz glavu. Bože, kako sam samo mogla voljeti toga čovjeka?!
"Naravno. Ali voljela bih svejedno ići k njemu. Vjerujem da je rekao kako želi biti sam, ali ponekad ljudi pogođeni tragedijom ne znaju što hoću. Osim toga, možda će nešto trebati pa vam ja mogu prenijeti poruku. Ako on neće imati volje za to."
"Hm... da... to je isto točno. Osim toga, ne znam tko bi se mogao žaliti da ga ometa netko poput vas, gospo Yaria."
"Oh, vrlo ste ljubazni. Mogu li onda..."
"Da, da, naravno." Čelavac poleti prema vratima i otvori ih za nju.
"Hvala vam lijepa," reče mu i nakloni mu se.
On joj uzvrati naklon. "Gospo."
Sonja uđe u Plutonovu halu, a vrata se za njom zatvore. Ogromno prostranstvo omeđeno mramorom i zlatom ukaže se pred njom. U središtu hale nalazila se visoko uzdignuta galerija na četiri stupa. Do vrha se dolazilo stubištem koje je spiralno obavijalo stupove u četvrtastom profilu. Nedaleko dna galerije nalazilo se nešto živo. Ne, više nije živo. Ali je ogromno. Masivni kukac čije se stražnja polovica svjetluca od nekakvih plavičastih šara. Nije mogla još dobro vidjeti, ali uskoro hoće. Iako nije bio baš blizu, stajao je kartĥatomasuru preblizu za njen ukus. Naslonjen na jedan od bijelih stupova – zapravo je jedan bio tek napola bijel, i to zbog nečega što se nedavno prelijevalo preko njega, a što nije moglo biti ništa drugo osim krvi – stajao je prekriženih ruku i čekao... nešto?
Digao je glavu čim je ušla u halu, što joj je dalo do znanja da je primjetio njen ulazak, ali nije napravio nikakvu drugu gestu. Ostao je u istom položaju dok mu se približavala. Sonja je osjećala snažan impuls da potrči prema njemu i zabije mu taj bodež već jednom, ali suzdržala se. Mora ostati smirena i ne smije izazivati bilo kakvu sumnju sve dok ne bude prekasno za njega.
Kako mu se približavala, nije si mogla pomoći ne pogledati svako malo kartĥatomasursko truplo koje je nepomično ležalo. Je li to sigurno mrtvo, pitala se? Vjerojatno je ako je suditi prema gadosti koja je iscurila kroz rane – Orisovih ruku djelo. Kao da to nije dovoljno grozno, pokraj ogromnog trupla nalazila se jedna velika lokva krvi i tragovi prskanja i vučenja oko nje. Netko je očito poginuo, a tijelo mu je odvučeno.
I barem je još jedan poginuo, ali tijelo mu je ostalo ovdje. Na dnu crveno obojanoga stupa nalazio se krvavi otpad. Sonja bi se rado pravila da netko na tom mjestu nije mnogo vremena čistio, ali nije se mogla oteti očitom zaključku kako gleda usitnjene ostatke nekog jadnika. Ovi su prizori ipak malo previše za nju. Ona smirenost je nestajala, a sve manji razmak između nje i Orisa također nije pomagao.
Ovdje su se strašne stvari događale. U principu je ovaj ambijent sa zadahom smrti prikladan za ono što namjerava učiniti, ali praktično joj ne donosi nikakve koristi. Samo u njoj budi strah i nesigurnost. Zašto je morao ostati ovdje? Luaru tvrdi da Oris uživa u tuđoj patnji pa mu onda ovo mjesto sigurno pruža veliko zadovoljstvo.
Možda ovo nije dobra ideja. Možda bi trebala pričekati da se premjesti u neku manju sobicu gdje neće biti toliko krvi i ljudskih i inih ostataka. Neko mjesto koje će joj dati više samopozudanja za izvršenje ubojstva. Morbidno okružje nikako nije prikladno za nekoga tko želi ubiti.
Ne. Neće čekati. Ne može čekati više. Tamo je gdje je i to je to. Ako sad pobjegne, uvjerena je kako neće imati dovoljno hrabrosti za novi pokušaj. A tko zna i kakve će okolnosti biti ubuduće. Pitanje je hoće li ju sad htjeti primiti blizu. Sad je on sazár. Sad više ne mora ništa glumiti. Iako, teško je reći zašto i za koga on glumi.
Tek kad mu je došla na nekoliko ahata odvojio se od stupa i stao upravno. Spustio je ruke i gledao u nju. Sonja je stala, iako mu nije došla dovoljno blizu. Ne smije navaljivati. Mora mu prvo ispipati raspoloženje.
"Sonja. Što ti radiš ovdje?"
"Orise. Bila sam... Strašno sam se uplašila... zbog kartĥatomasura. Sva sam se počela tresti. I zabrinula sam se za tebe."
"Za mene? Što bi mi bilo?" Drži se nekako suzdržano. Maleni smiješak se nazire na njegovu licu, ali ne zna protumačiti što bi mu u ovom trenutku moglo prolaziti kroz glavu. Oris nije glup, ne smije to smetnuti s uma. Mogao bi ju pročitati, proniknuti u njene namjere. Možda već je. A možda mu se samo ne da glumiti da mu je simpatična.
Sonja proguta slinu. "Ne znam. Samo... čim su se ove strahote počele događati, sva sam promrzla od pomisli da si možda bio vani."
Ponovno prekriži ruke. "Zapravo, bio sam dosta blizu toga. Valjda sam imao sreće."
"Mnogo sreće. Čula sam što se ovdje dogodilo. Zamalo si..." Klone pogledom kako bi njena uzrujanost bila dojmljivija. Samo je jednom ovako glumila, i to prije dva dana kad joj je Oris dao bodež. Uvjerena je da tada nije ništa posumnjao. Ili možda je? Je li sad uletjela u zamku?
"Ah, moji stražari su brbljavi, hm?"
"Samo su zabrinuti za tebe. Vidjela sam im na licima da su zamalo umrli od brige."
"Oooo, siguran sam. Plakali bi za mnom da sam skončao." Sarkazam nije bio za previdjeti. Oris se drži arogantno. Je li zbog njene loše glume ili zbog novih okolnosti više ne osjeća potrebu glumiti dobroga dečka? Vidi li sad pravoga Orisa?
"Nemoj tako govoriti. Ne znam što bih da si..."
Oris napravi dva koraka prema njoj. Ona ponovno digne pogled prema njemu. "Moja draga, moji me vojnici možda podcjenjuju, ali nemoj i ti. Mene nije tako lako ubiti."
Ništa nije rekla, samo ga je gledala. Pokušala je dati svojoj tjeskobi dati što više do izražaja kako bi trošila što manje snage na glumljenje ucviljene djeve.
"Što je?" upita ju.
"Čula sam... za Lösslayn. Tako mi je žao, Orise."
Izraz mu se lica promijeni na spomen njegove majke. Kao da ga je odjednom počela zamarati. "Ah, da... Lösslayn. To nitko nije očekivao."
"Danas se tako strašne stvari događaju. Zašto nas je toliko zlo odjednom zadesilo?"
U lijevom kutu usana razvuče se blagi osmijeh. "Tko zna. Možda smo to zaslužili."
Sonja se obgrli rukama i ponovno spusti pogled. "Nemoj takve stvari govoriti," reče snuždeno.
Oris joj priđe. Blizu. Stavi ruku pod njenu bradu. Sonji srce počne lupati. Trenutak se bliži. Ne još. Mora odabati pravi trenutak. Mora ga prepoznati. Mora mu doći bliže. Mnogo bliže. "Hej. Ovo je naš život. To je nasljeđe ljudi poput nas. Ne možemo se zamarati onime što je prošlo. Moramo živjeti sada, a u službi budućnosti. To je naša odgovornost. Naš krimen i privilegij. Lösslayn je imala dobar život pa se tu nema što žaliti. Stoga ni ja neću. Mogu si ju zamisliti kako stoji preda mnom i govori mi da se ne sažalijevam i da gledam naprijed. Dakle, ništa mi drugo ni ne preostaje nego gledati naprijed. Baš kako bi moja najka željela. Njen je ubojica mrtav pa je i to riješeno."
"Mrtav? Ali..."
"Što?" Počne prelaziti prstima preko njenog obraza.
"Zar nije mogao netko naručiti njeno ubojstvo?"
"Netko sigurno je. Ali tu će tajnu biti teže rasvijetliti. Toliki nas žele ubiti da bi previše vremena oduzelo samo popisivanje sumnjivaca. Bez brige, prije ili kasnije svi će položiti račun pred kućom Saurinai. Znači, ne moraš se zbog toga brinuti." Približava joj svoje usne.
Gadi joj se što će morati učiniti, ali to je tek sredstvo k cilju. Pretrpjet će i to. "Vjerujem ti, Orise. Vjerujem što god kažeš."
"Zato mi se toliko sviđaš."
Sonja udahne njegov dah. A onda im se usta spoje u divljem poljupcu. Privio ju je uz sebe snažno, a ona stavi ruke na njegov struk. Počela je stenjati od siline poljupca. Nikada ju prije nije ovako ljubio. To čak ni nije poljubac. To je više kao vođenje ljubavi s njenim ustima. Prodorno, vruće i neuredno. I mora priznati da je to u njoj budilo strast. No gađenje je još uvijek prisutno i ništa ga neće nadjačati.
Duboki je poljubac završio i sad su se počeli nizati površni poljupci. Sonja shvati kako je vrijeme došlo. Mora to sad učiniti. Polako povuče svoju lijevu ruku s njegovog struka i posegne u džep svoje haljine. Ruka joj je točno znala kamo mora ići, a držak bodeža spremno ju je dočekao. Sonja obuhvati šakom držak, čvrsto, i izvadi ga iz džepa. I dalje je ljubila Orisa. Prinijela je bodež svome tijelu, usmjeravajući vrh prema njegovu. Ne smije čekati, zna to. Stoga je iz sve snage zabila bodež u Orisa.
Ili je to barem htjela. Bodežov je put bio prekratak. Njena ruka zapne i ostane nepomična pred Orisovim trbuhom. Sonja odmah osjeti čelični stisak Orisove šake oko vlastite. Ne može ju pomaknuti. Otvori oči dok su im se usne još dodirivale. Pogledi im se susretnu i počnu udaljavati. Njena je ruka još uvijek čvrsto ukliještena. Kad je dovoljno odmaknula glavu, pogled joj je obuhvatio Orisovo lice na kojem se rascvjetao smiješak oduševljenja.
Za Sonju je to bio smiješak smrti. I poraza. Pokušala se otrgnuti od njega, ali on ju drugom rukom zgrabi za vrat. Potpuno je pod njegovom kontrolom.
"Vidi, vidi, vidi," reče Oris oduševljeno. "Što to imamo ovdje?" Povuče njenu ruku s bodežom pred svoje lice. "Je li to naš zajednički prijatelj Trjan'Tru? Zar te pretvorio u zločestu curicu? Kakav nestaško, c-c-c-c..."
Sonja je imala desnu ruku slobodnu pa se pokušala odgurnuti od njega. Oris joj pusti vrat i ona se napokon odbije od njega, ali odmah joj potom zgrabi zglob slobodne ruke, također čeličnim stiskom. Ona se nastavi otimati, ali on ju onda privuče k sebi grubo. Šaka s bodežom ju je strašno boljela. Oris ju je tako čvrsto držao da su joj kosti bile na rubu pucanja. "Pusti me!"
"A zašto? Prešla si cijeli taj put da dođeš do mene. Nećemo se sad rastati. Sonja, zaista nisam znao da imaš takve prohtjeve. Trebala si mi reći da voliš takve stvari. Nas dvoje smo se mogli tako dobro zabavljati." Počeo se đavolje cerekati. Uživa u ovome.
"Pusti me, gade jedan! Misliš da me zanimaju tvoje bolesne igrice? Ti si poremećen!"
"Ja? Poremećen? Znači, nisi se došla ovamo igrati. Ah, kakvo razočaranje," reče on afektivno. "Čemu onda mogu zahvaliti ovo zadovoljstvo?"
Sonja se još uvijek otimala, ali u bolnom stisku njegovih ruku nije mogla mnogo učiniti. Rastegnuo joj je i izvrnuo ruke tako da joj je bacakanje donosilo samo bolnu agoniju u ramenima i leđima. "Znaš ti dobro čemu, prokleti ubojico! Dabogda gorio u paklu!"
Oris razrogači oči. "Oooo! Ohohohohoho! Hahaha, tako znači! Pseto je ipak previše lajalo. I to baš kad sam ga lijepo zamolio da to ne čini. Očito ga nismo dobro izdresirali. Morat ćemo to popraviti. Morat ćemo poduzeti neke trajne mjere u vezi s njim. Od te nakaze ipak više štete nego koristi. To se valjda događa kad životinji dopustiš misliti da je čovjek."
"Ostavi Luara na miru. Ništa ti nije učinio."
"O, sprijateljili smo se, ha? Ne, ne, ne. Psetance je bilo nestašno. Kazna je neophodna. Upozorio sam ga da ne bude previše brbljav. Možda mi je to bila grješka. Možda ti je rekao meni za inat."
"Nije mi on rekao."
"Nego? Tko?"
"Ti!"
"Hm. Zbunjujuć odgovor. Zanimljivo, uopće me ne zanima daljnje objašnjenje. Više me zanimaš ti. Zaintrigirala si me. Nikad ne bih mislio da imaš toliko skrivenih kvaliteta. Ali sad sam ipak razočaran. Osveta, Sonja? Zaista? To je tako," otpusti joj stisak sa šake i prenese ga na zglob, "prozaično." Sonja zacvili od boli i ispusti bodež. U padu ga uhvati Oris. "Ovo ću uzeti natrag. Nemaš ništa protiv, zar ne?"
Sonja mu pljune u lice.
Oris je to samo dodatno zabavilo. Privuče ju k sebi, zavrnuvši joj desnu ruku iza leđa, i prisloni oštricu uz lice. Lijevu joj je ruku pritisnuo između svoje nadlaktice i tijela. Sonji poteku suze niz obraze. "Uistinu mnogo skrivenih kvaliteta. Šteta što ih tako tratiš. Ne znam uopće zašto se toliko uzrujavaš. Samo zato što sam ti dao ubiti taticu? Pa jesi li ti njega vidjela prije smrti? Uopće nije izgledao zdravo. Problijedio je i izgubio na težini. Zaista grozno za gledati. Čovjek je svojom pojavom doslovce pozivao da ga se ubije. Da ga nisam ja, netko bi drugi. Mislim da bi mi bio vrlo zahvalan što sam ga ubio. Ozbiljno. Tvoje je otac bio vrlo razuman čovjek. Siguran sam da bi shvatio razloge svoje pomalo... nezgodne, ali, hahaha, svakako potrebne smrti. I sigurno bi bio zahvalan što smo primili njegovu kćerkicu pod svoje okrilje."
"Šuti, proklet bio..." Suze su samo curile.
"Ne smiješ takve stvari uzimati osobno. Uvjeravam te, njegovo je ubojstvo bilo čisto poslovne prirode. Bio je vrlo simpatičan i meni i majci. No dobro, majci. Ja kad vidim oronulog starkelju, odmah počnem čekati da odapne preda mnom. I postanem vrlo nestrpljiv kad to ne učini," reče on i odmah potom joj prijeđe jezikom preko desne lica, još uvijek držeći oštricu Trjan'Trua prislonjen blizu njenog oka.
Utroba joj se zaplete u čvor od gađenja. "Znači, uživao si u njegovoj smrti, je li? Ti si čudovište!"
"Čudovište? Znači, ipak si glupa kao što sam mislio. Samo me neznalica može nazvati čudovištem. Znaš li zašto si neznalica? Hm?"
Diše joj u lice, a ona se ne može pomaknuti. Suze ne može potisnuti, ali trudi se ne početi jecati. Ne želi mu dati još i to zadovoljstvo. Stisnula je zube i usne kako ne bi nijedan zvuk prošao. Iako je željela vrištati i zapomagati. Preklinjati. Ali neće preklinjati. Neće tako umrijeti.
"Ne?" reče Oris. Priđe usnama njenom uhu. "Zato što nemaš pojma," šapće joj, "koliko je smrt moćan afrodizijak. Ne možeš si ni zamisliti. Da znaš, ne bi me nikada nazvala čudovištem. Da znaš... zajedno bismo osvajali dosad neosvojive vrhunce. Koja šteta..."
Sonja ništa ne reče. Oris se odvoji od njena uha i pogleda ju ponovno u oči. Njegove se cakle od uzbuđenja. Obrazi su mu vidljivo pocrvenili, a dah mu je težak i topao. Nije mu željela odgovarati. Nema nikakva smisla ulaziti u rasprave s jednim psihopatom. Sve što bi rekla bila bi hrana za njegovu bolest. Jer sad vidi da kakva je on osoba. Ima neprirodnu sposobnost pretvoriti i najljepšu stvar u nešto nakaradno. Nešto nevino u svrhu svojih nastranih poriva. Ne, ona više neće hraniti njegovu patologiju. Što god se sad dogodilo, neka se dogodi u tišini.
"Znaš što? Nikad nije prekasno naučiti." Pusti joj jednu ruku, a onda napravi korak natrag dok joj drugu još uvijek drži. "Dopusti da ti pokažem." Jedva da je dovršio posljednju riječ, već je Sonja osjetila užarenu bol u svom trbuhu. Oris ju je grubo potegnuo prema sebi i nabio na Trjan'Tru. Sonja razjapi usta u pokušaju urlika, ali izađe tek slabašan cvilež.
Jednako grubo kao što joj je zabio bodež u utrobu izvukao ga je iz nje. Sonja pogleda svoje tijelo i ugleda crvenu ranu iz koje je počela liptiti krv. Instinktivno stavi obje ruke kako bi zaustavila krvarenje. Izgubi osjećaj u nogama i padne na koljena. Može čuti Orisa kako se zadovoljno cereka. Očito mu je prizor iznimno zabavan. Sonja ga ne gleda. Vidi samo njegove noge. Njene ruke svim snagama pritiskaju ranu, ali osjeća kako krv protječe preko i između njenih prstiju. Neobičan osjećaj. Tekućina je tako topla i glatka. Zar to zaista izlazi iz nje?
Iako stoji nad njom, Orisov se smijeh čini dalekim i neprimjetnim. Neće se više njime opeterećivati. Gotovo je. Odigrala je svoju kartu i izgubila mizerno. Amaterski ga je podcijenila i platila cijenu toga. Nikada nije imala ni šanse. Nije mu dorasla. Vjerojatno je bilo smiješno vjerovati da može biti pametnija od iskusnog ubojice. Ali nema veze. Da je znala prije što zna sad, ne bi ništa drugačije postupila. Znala je što može očekivati, znala je vjerojatan ishod svog besmislenog nauma. Iako joj ne bi ni smetalo da je sve prošlo po njenom. Ali nema veze...
"Pogledaj me," reče Oris.
Sonja nastavi gledati dolje, sve se više udaljavajući od stvarnosti.
"Pogledaj me, Sonja."
Trgne se. Iako nije imala razumijevanja za njegove prohtjeve, iz znatiželje je digla pogled.
Gleda ju pobjedonosno. Kao da je izvojevao veliku bitku. Koji jadnik. Koja bijeda od čovjeka. Digne bodež i primi ga držeći ga obješenog između vršaka dva prsta, kao da je kužan. Čak ga je pogledao s gađenjem. "Bodeži su jedno tako... djetinjasto oružje. Ne misliš li?" Odbaci ga od sebe. A onda isuče svoj mač. Zvuk oštrice odzvanja Plutonovom halom. "E, ovo je pravo oružje. Samim time što je veće. Možeš toliko više s njim učiniti." Prinese sjajnu oštricu mača njenom vratu. "A cura poput tebe zaslužuje više." Umiljato joj se nasmije. "Zbogom, gospo Yaria." Podigne mač s obje ruke i zauzme položaj za zamah prema njezinom vratu. Ah, znači tako ću umrijeti...
Neću preklinjat. Sonja sklopi oči.
Oris stigne napraviti tek trzaj prema Sonji kad začuje glasan urlik sa svoje lijeve strane. Sonja nije stigla ni pogledati otkud izvor te galame, a već se poput topovskog taneta zaletio u Orisa i katapultirao ga kroz zrak barem desetak ahata kroz halu. Orisovo tijelo glasno padne zajedno s mačem i odskliže se još ahat-dva.
Sonja pokloni pogled svome spasitelju koji se upravo uspravlja natrag na noge. Njegove savršene bodlje upečatljivo prikazuju kretanje njegove kralješnice. Luaru se odmah okrene prema njoj i potrči joj. Ona u međuvremenu izgubi snagu za klečanje i ispruži tijelo na hladnome podu. Osjeća znoj na svome licu i čuje svoje teške udisaje.
Luaru klekne nad nju. Lice mu je u agoniji. "Sonja! Što si to učinila?!"
"Luaru. Oprosti mi. Oprosti mi."
"Šššš, ne govori." Prelazi preko njenog čela svojim predivnim nakaradnim šakama. Sonja u cijelom svom životu nije osjetila ništa ljepše. "Da vidim ranu. O, Bože!" Luaru se počne zagonetno ogledavati oko sebe. A onda skine majicu bez rukava sa sebe i odmah ju raspori po sredini prednjeg dijela. Zatim ju stane uvijati u nešto poput improviziranog užeta. Sonja shvati kako Luaru izrađuje nešto poput zavoja ili tako nešto. Htjela mu je odmah reći kako se ne mora truditi jer osjeća kako joj je kraj blizu i neminovan, ali zna da ne bi slušao. Pustila ga je činiti što hoće. Sretna je što će umrijeti uz njega. Ništa više ne može poželjeti u ovom trenutku.
Tada Luaru otrgne komad donjeg dijela njene haljine i preklopi ga u jedan maleni smotuljak. Taj smotuljak stavi na njenu ranu. "Sonja, pritisni ovo. Samo na trenutak, molim te. Možeš li?"
Iako nije vidjela svrhe, smogla je snage samo za njega. Pritisnula je smotuljak koliko je god mogla i pritom zastenjala. Ali ne onako glasno kao što je zastenjala kad joj je Luaru uzdigao tijelo kako bi ispod njega proveo svoje improvizirano uže. Zatim snažno stegne uže oko nje i pritisne njime smotuljak. Sonja još jednom zastenje. Trbuh joj je sad stegnut u bolnome obruču.
"Znam da boli. Oprosti, ali moram usporiti krvarenje."
Dok je Luaru vezao svoj provizorni zavoj, Sonja iza njega uoči Orisa. Podigao se i, iako još uvijek tetura, kreće se prema njima.
"Luaru..." Želi ga upozoriti.
"Znam. Nisam ni mislio da ćemo ga se tako lako riješiti. Ali prvo da se za tebe pobrinem." Do kraja je svezao svoju konstrukciju. Užasno ju boli. Snažno je svezao čvor, mogla je osjetiti na svojoj rani. Iz rane je, osim nepodnošljive boli, izlazilo neobično peckanje. Doima se kao da je živo, kao da joj tisuće mrava putuju tijelom i nagrizaju ga. Odvratan osjećaj, iako čak pomalo škakljav.
Oris se približava. "Luaru... bježi, molim te..."
Ponovno joj stavi ruku na čelo. "Ne idem nikamo bez tebe. Neću te nikad više ostaviti samu."
"Oprosti mi. Sve sam ja kriva. Sve sam upropastila."
"Sve je u redu. Samo mi nemoj nikamo otići." Nasmiješi joj se. Prime se za ruke. Luaru spusti glavu i poljubi ju meko na usne.
Sonju prođu trnci od poljupca. Bio je nevin i površan, ali njime je Luaru uspio prenijeti puninu svojih osjećaja na nju. Sad više nema nikakvih tajni između njih. Uspjela mu se nasmiješiti. "Luaru..."
"Sve je u redu," šapne joj, još uvijek lebdeći nad njenim licem.
Orisov zlokobni smijeh odjekne glasno iza njegovih leđa. Sonja je sad posvjedočila grčenju Luarova lica u izraz čiste mržnje. On joj pusti ruku i smjesti ju na njena prsa. Podigne glavu, ali ostane u čučećem položaju. Nije se čak ni okrenuo prema Orisu.
"Ovo je zaista dan prepun iznenađenja, moram priznati. Čak ni mene svi ovi prevrati ne mogu ostaviti hladnim. Ali ovo... Uhuhu! Braco, svaka ti čast, nisam znao da to imaš u sebi. Da joj se uspiješ uvući u gaće.. ajme meni! Tko bi rekao da si takav zavodnik? Ali ova tu... Sonja... čuješ me? Stvarno si me zapanjila. Da imaš takve nastrane apetite, nije mi bilo ni na kraj pameti. Sad mi je već pomalo žao što sam te probo."
Luaru se naglo digne i okrene prema Orisu. Može vidjeti mišiće na njegovim rukama kako se napinju, žile iskaču, a šake mu se tako snažno stežu da se počinju tresti. "Pozovimo liječnika da joj pomogne, a onda ćemo nas dvojica riješiti stvar."
"Kakve riječi! Zar se tako razgovara s obitelji? Znaš što? Imam bolju ideju. A da ja ubijem tebe, pa nju, a onda proglasimo stvar riješenom?"
Luaru ništa ne reče. Vidi ga tek s leđa, ali jasno da je se priprema za ono što će neizbježno doći.
"Siguran si da se želiš mjeriti sa mnom, braco?"
"Ne. Želim te samo ubiti. Nešto što sam trebao već odavno."
Oris spusti svoje glumatanje. Iskrivi usne u znak prijezira. A onda krene na Luara. Luaru ostane na mjestu, ali tijelo mu se napne, a šake rašire. Oris zamahne mačem prema svome bratu svom snagom, ali ovaj dočeka oštricu. Svojim šakama. Mač je pritisnuo između obje šake i ne pušta. Može vidjeti kako se Oris grčevito bori kako bi oslobodio svoje oružje, ali ne uspijeva. Luaru ne pušta oštricu. Upoznata je dobro s njegovim šakama. Koža im je debela i tvrda. Oštrica ovog mača bi ju probila da se zabije okomito, ali u ovom ukliještenom položaju ne može ju razrezati.
Obojica su se našla u pat poziciji, grčevito se boreći u nepomičnom položaju za Orisov mač. A onda odjednom Luaru skrene mač u stranu i zavitla ga iz Orisovih ruku i kroz zrak. Orisov pogled na trenutak zaluta za mačem, a Luaru to iskoristi i opali ga šakom po licu. Oris zatetura unatrag, a Luaru se obruši na njega. Luaru zamahne još jednom prema Orisu, ali ovaj, iako je izgledao još uvijek ošamućeno, izbjegne vješto još jedan udarac i snažno udari Luara po rebrima. Oris lansira šaku prema Luaruu tek djelić sekunde nakon toga, ali Luaru ju izbjegne i skoči unatrag.
Oris to iskoristi i potrči prema mjestu gdje je pao mač. Luaru pojuri za njim i zaleti mu se u noge. Oris urlikne i obojica se strovale na pod. Vješto poput zvijeri, i Oris i Luaru istodobno skoče na noge i okrenu se jedan prema drugome u prijetećem položaju.
"Misliš da trebam mač da te ubijem?" reče režući Oris.
"Ne. Tvoj jezik je sasvim dovoljan."
A onda se Oris obruši na njega. Udarci nogama i rukama su sijevali prema Luaruu koji je uzmicao i uspjevao samo odbijati i izbjegavati udarce. Oris se kreće nevjerojatnom brzinom i vještinom. Luaru je isto brz, ali to je, nažalost, jedino što ga čuva od smrtonosnih udaraca. Nema Orisovu okretnost, a očito nije upoznat s toliko borbenih tehnika kao brat. Luaru je u nekoliko navrata pokušao udariti Orisa, ali promašio bi i time spustio svoju obranu što je Oris znao dobro iskoristiti. Zadao mu je nekoliko gadnih udaraca po trbuhu i glavi. Luaru zbog toga još ne posustaje, ali Oris je u očitoj prednosti. Njegovi rafalni udarci ne gube na intezitetu.
No Luaru uspije uhvatiti u jednom trenutku Orisovu ruku u letu i odmah ju zavrnuti. Oris zajaukne i tijelo mu izgubi ravnotežu. Luaru ga opali po stražnjoj strani koljena. Noga se naglo uvrne, a Oris posrne na pod. Luaru ga udari po licu i Oris se potpuno ispruži na podu. Luaru ga tada udari u trbuh jednom rukom i pripremi drugu ruku da učini isto. No Orisova neozlijeđena noga kao na opruzi poleti prema Luaru i lansira ga poput krpene lutke na pod. Oris zatim ponovno skoči na noge, kao da nisu pretrpjele nikakve udarce. Pojuri prema Luaruu i zamahne prema njemu dok je još stajao na sve četiri i bespomoćan.
Ili je želio izgledati bespomoćno. Orisova je šaka poletjela prema Luaruu, ali ovaj ju odjednom primi i produlji njen zamah prema podu. Mramor odjekne od udarca, a prostorija od Orisova urlika. I nije ju puštao, već je skočio i zavitlao se pokretom, kojeg je jedva vidjela, iza Orisa, čitavo vrijeme napinjući njegovu ruku. A onda Luarove kandže proparaju zrak. I Orisova leđa. Još jednom Oris urlikne, a Luaru ga udari nogom u leđa. Orisa je lansirao ponovno na pod. I nije čekao da se oporavi. Poput bika je pojurio prema Orisu da ga dokrajči.
I vjerojatno je previše popustio emocijama jer Oris još nikako nije bio izvan igre. Čim ga je Luaru dostigao, njegova noga opet sjevne i katapultira Luara unatrag. Luaru se otkotrlja i ostane nekoliko sekundi ležati. Sonja zaplače opet. Osim paklene boli, izjeda ju i krivnja. Ne samo da je na Luara navukla Orisovu srdžbu, već to mora gledati u okrutnim i krvavim detaljima. Čitava se scena odigrava u njenom vidokrugu pa joj ništa nije promaklo. Iako bi joj možda bilo draže da to ne mora gledati. Ovo je očito moja kazna. Onda ju moram i otrpjeti.
Obojica stanu ponovno na noge, ovoga puta mnogo teže. Tjelesne geste im odavaju bolove, a lica su im prekrivena krvlju, znojem i modricama. Njihovo dahtanje odzvanja halom. Očito su na izmaku snaga. Neće moći ovako još dugo. Pitanje je tko će prvi posustati.
Barem može vidjeti Orisovo lijepo lice uništeno. Usnica mu je nabubrila, arkada mu je razbijena, ostatak lica je uneređen ranicama, iscurenom krvlju i znojem zaljepljenom kosom.
Napipava si leđa. Pogleda krv koja je ostala na rukama. Protrlja ju među prstima, gledajući ju s bijesom. Glava mu se počela tresti od bijesa. Pogleda Luara i digne krvavu ruku prema njemu. "Ovo ćeš mi platiti. Jesi li me čuo?!" urlikne. "Platit ćeš mi ovo! S kamatama!!"
Brzim i teškim koracima krenu jedan prema drugome. Sonji zastane dah koji joj je već ionako na izmaku. Čim su se našli jedan drugome u dometu, udarci počnu iznova sjevati, i to dosad neviđenom brzinom. Uglavnom su izmicali jedan drugome, i nije se nazirao ishod ovog okršaja. No Oris iznenadi Luara i glavom se zaleti u njegov trbuh. Stegne ga hrvačkim zahvatom oko struka i digne ga s poda. Uz poklič, Oris se zaleti prema naprijed, potpuno zasljepljen Luarovim tijelom. Luaru ga je uspio jednom pošteno opaliti po leđima, ali Oris je izgleda toliko napumpan adrenalinom u ovom trenutku da to nije ni osjetio. Luara je svom snagom bacio prema dolje i ovaj tresne uz dosa