KUTI JA SA
MELODIJOM
‘Hoce li taj snijeg? ’ – upitala je. Povukoh malo sa prozora zastor, i kada ugledah cijelo polje prošarano bijelom temperom, klimnuh joj glavom. ‘Eto moj Omere, haman cemo morati ovu zimu provesti u mraku. Petrolej nam se istrošio.’ – Omer to hrabro pretrpi, i nastavi gledati daleko u polje. ‘Znaš, krevet mi postaje biti neuodban.
Ležanje me izgriza, ja bih rado da zakolutam vrijeme unazad, pa da sve bude potaman.’
Staricu san obuze, a tanke sitne trepavice padoše na pod, kao da nešto mole. Tako se vec odvija godinama, ali ova je bila presudna. Snijeg poce hrabro da prekriva sve što mu je dolazilo pod noge. To je bila prava mecava.
Omer je idalje tražio nešto u daljini, i kada bi konacno našao, prozor bi se zamaglio od njegovog uzdaha. Takav mu je i život bio. Prode zima, a krevet bi prazan, starica je preselila na ahiret te iste noci. Omer ostade sam, potpuno sam. Sa svojih dvadeset i cetiri godine bio je predivan i naocit mladic.
Njegov citav život bio je pokoran tišini. Omer od rodenja nije mogao govoriti. Starica je bila jedina koja je bila uz njega, a sada sve je bilo drugacije. Život mu je bio na propasti, tako da odluci dignut ruke od svega. I strasno požuri iz kuce, zalupi vratima, i ode na most. Htio je da skoci u rijeku. Prebacio je noge preko ograde, doticuci prstima krajeve mosta. Bio je spreman, i taman kada odluci da sklone ruke sa ograde, tada ga dotaknu blago necija ruka. Potpuno iznenaden, polahko okrenu glavu i vidje prelijepu djevojku, tamno smede kose, rumenih obraza i svjetlo plavih ociju. To je bio preokret njegovog života. Na potpuno iznenadenje djevojka takoder nije mogla govoriti. Sa par pokreta rukama, prenese mu jasnu poruku.
‘To što radiš, to je kukavicluk.’ – On se postidi i pade joj u zagrljaj.
Nakon pet godina, svaki zagrljaj je postajao sve znacajniji i emotivniji. Pronašao je impuls kojim je upotpunio svoje srce. Njihova djeca sad vec neprestano govore. i to ih ispunjava. Ispunili su svoju životnu želju da u praznoj kutiji nastane melodija.
— Irfan Starcevic